preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Riječ ravnateljice

Budućnost je u rukama roditelja

 RAVNATELJICA ŠKOLE : KAROLINA VIDOVIĆ, dipl.učitelj

Duboko u sebi svi čeznemo za boljim svijetom. Njega može stvoriti samo bolji pojedinac i upravo mi je stoga želja objasniti zašto je budućnost u rukama roditelja (i zajednice koja ima ulogu obitelji).

Poznato je da čovjeka određuju naslijeđe, okolina u kojoj živi te vlastita aktivnost. Nepobitno je da se okolina u kojoj djeca odrastaju posljednje desetljeće suštinski promijenila i počela pretjerano zagađivati njihov unutarnji svijet:

  • filmovima agresije, poplavom nasilnih videoigrica, nasiljem u svijetu oko nas
  • rušenjem vrijednosti - časti i poštenja, ljudske riječi, rada, odgovornosti, reda i discipline - kao uvjeta civiliziranog i humanog življenja, uvažavanja potreba drugog, istine i pravde
  • s obezvrjeđivanjem dolazi i odricanje od najvećeg dara ili svetinje - života
  • nametanjem pogrešnih vrijednosti (ovisnost o potrošnji, materijalnim dobrima, snovi o lakoj zaradi - kladionice, nagradne igre, svijet show businessa...), ponižavanjem samoga sebe ovisnošću o pušenju, alkoholu, drogi.

Ali, nije baš sve izgubljeno i crno. Obitelj kao osnovna jedinica društva sve negativne utjecaje može preobraziti u pozitivno, prije svega ljubavlju, bliskošću i povjerenjem, jer roditelj najviše od svega želi dobro svom djetetu (čak i ako to ne zna pokazati), a temelje izgrađene u obitelji rijetko mogu ugroziti bilo kakvi drugi utjecaji. Kao rezultat pozitivnih namjera i nastojanja, stvara se bolji svijet.
Stoga pokušajmo izdvojiti glavne uloge obitelji, upućujući i na stvarne mogućnosti i načine ostvarenja boljeg, zdravog svijeta kojim će dominirati duh tjelesnoga, duševnoga, socijalnoga i ekonomskog blagostanja, ali bez bolesti.

Stvaranje sustava vrijednosti

Moralnost se, sa svim humanim vrijednostima koje podrazumijeva, usvaja prije svega u obitelji, a svi drugi odgojni utjecaji tijekom odrastanja samo su nadogradnja. Pošteno življenje izrasta iz obitelji, isključivo učenjem na primjeru, zajedničkim življenjem vrednota.

Od roditelja se usvaja odnos prema istini, poštenju, radu i odgovornosti, dosljednosti i upornosti. U obitelji se uči voljeti čovjeka, uvažavati ličnost drugog s potrebama i željama, pravima i obvezama, empatiji i toleranciji. I najmanja djeca razlikuju dobro od lošeg, a razgovorom o životnim situacijama dijete uči što je i zašto ispravno, da ima pravo pogriješiti, da ima pravo na osjećaje, da ih treba izraziti, uči se neodgovarajuće ponašanje zamijeniti odgovarajućim i prihvatljivim. Lako će shvatiti i to da svojim ponašanjem zadovoljavamo potrebe, što čine i drugi, te da se razgovorom uvijek može pronaći dobro rješenje svakog problema.
Dijete prihvaća da će dobre namjere imati i dobre posljedice, čak i kad se tako ne čini. Uči prihvaćanje svakog trenutka kao dragocjenoga, a posebno je važno njegovati stav zahvalnosti za sve što jest i što imamo. Imamo uvijek onoliko koliko je stvarno potrebno, a ljubav prema drugom čovjeku treba praktično pokazati na različite načine. Podijeliti možemo lijepu riječ, vrijeme, dobra djela (pomoć) te stvari i novac, ako imamo sreću da imamo više od onoga što stvarno trebamo i da ih možemo dijeliti sa slabijima i nemoćnijima od nas, a to će stvarati osjećaj korisnosti.

U sustavu vrijednosti posebno mjesto ima i isticanje vrijednosti i veličanstvenosti života te brige o zdravlju tijela (prehrana, dovoljno sna, kretanje i bavljenje sportom), jer je jedino zdravlje uvjet blagostanja, sreće i sklada, ono je najviše dobro. Bez zdravlja sve postaje nevažno. Učeći na primjeru, djeca prihvaćaju odgovorno ponašanje prema svom i tuđem zdravlju. Trebamo isticati i važnost usavršavanja duha i učenja - stjecanja znanja, vještina i vrlina u najširem smislu.

Bitno je vlastitim primjerom poticati dječju kreativnost, otkrivanje i istraživanje, čitanje i bavljenje kulturnim aktivnostima, njegujući stav da smo to bogatiji što više znamo, da je znanje stvarno bogatstvo i uvjet vlastitog napretka, kao i napretka zajednice u cjelini.

Za humanije življenje nužni su poticanje i uvažavanje slobode i odgovornosti, individualnosti (imati stav, biti svoj), potencijalne savršenosti i neponovljivost svakog bića, ali i prihvaćanje različitosti, uz poticanje širenja vidika, otvorenosti te izbjegavanje svake isključivosti, ograničenosti ili zatvorenosti. Djeca vrlo lako shvaćaju da svatko ima pravo na svoj pogled na svijet, na navike i interese te da je doseg civiliziranosti dopustiti svakom slobodu, dokle god ga se ne tiče, to jest dok ga ne ugrožava, a to se lako ilustrira zaključkom da je svijet bogatiji što je u njemu više različitosti.

Ne zaboravimo ni važnost primjera jačanja ekološke svijesti, očuvanja okoliša, svakog bića i našeg planeta.

 

Fundamentalno povjerenje

Osjećaj sigurnosti u životu, osjećaj da se svemir razvija kako je najbolje, da je život radost, užitak, otkrivanje, davanje, veličanstven i vječan, da uvijek ima smisao, da su životni problemi stube na putu napretka i da uvijek imaju rješenje - uvijek potvrđuje obitelj.
Obitelj je ljubav, sigurnost, brižnost, prihvaćanje i kad nismo savršeni. Samo tako se uči prihvaćati i voljeti sebe i druge, a kome je ukazano povjerenje, rijetko će ga iznevjeriti.
U ova nemirna vremena, čak i kad nam je teško, pronađimo optimizma i potkrijepimo nadu mladih u neku lijepu budućnost, uz uvjerenje da je svatko kovač svoje sreće i jedini djelić svemira koji možemo promijeniti, a da sami stvaramo svoju realnost. Potaknimo djecu da imaju snove i ciljeve i daju sve od sebe da ih ostvare. Ističimo važnost životne radosti i sreće kao cilja života.

Zaboravlja se da je sreća duhovna kategorija, da je nema izvan nas i da se ne može kupiti i postići materijalnim, da smo ljudi samo s drugima i da ispunjenje donosi samo ono što je zasluženo, uz trud stečeno (sve što je vrijedno nije lako) i kad moje dobro pridonosi višem dobru. Njegujmo vjeru u ljude kao dobra bića, učimo ih da pomažu i žele svakome bolje jer tako dobro raste (ono čemu posvećujemo vrijeme i energiju, raste). Tako svi postajemo zadovoljniji, stabilniji, smireniji. Tome svakako pridonosi isticanje važnosti vlastitog mira (mir počinje sa mnom), pa ih navikavajmo na vježbanje opuštanja, što je alat i uvjet postizanja mira.

Razvoj samopouzdanja

Samopouzdanje kao osjećaj da smo vrijedni ljubavi i da smo sposobni, ključ je uspjeha u životu. Najmanje se razlikujemo po mogućnostima i sposobnostima, bit je u samopouzdanju, a obitelj mu je, opet, temelj.
Djeca koja visoko u sustavu vrijednosti imaju učenje (kao ljubav prema učenju i naviku, nužnu i trajnu životnu aktivnost našeg mijenjanja i usavršavanja), uvijek će imati ugodnije iskustvo u svakoj novoj situaciji i više samopouzdanja.
U svemu je bitno kao polazište prihvatiti djetetovu jedinstvenost, neponovljivost: upravo ovakvi bitni smo u svemiru jer bez nas ne bi bio isti. Dijete ima pravo na vlastiti put i na ambicije. Najvažnije je otkrivati jake strane i darove djeteta te ga u tome poticati, pružajući mu priliku za bavljenje najraznovrsnijim aktivnostima i poslovima, bez nametanja za nas poželjnih rezultata. Neka isproba najraznovrsnije hobije i izvanškolske aktivnosti, one prave će opstati. Dosada je opasna. Iako djeca trebaju akciju i izazove, jer zaokupljenost stvara ispunjenje, s aktivnostima ne treba pretjerivati.

Uvijek trebamo imati na umu da je uspjeh najbolji motiv. Stjecanju vjere u sebe pomaže toplije ophođenje, s više srca, afirmativno i optimistično. Suparništvo, konkurencija i uspoređivanje uvijek su štetni.

Strah je najveći neprijatelj učenja i razvoja samopouzdanja. U strahu mozak ne funkcionira, on je blokiran za bilo kakvu aktivnost. Ako osjećaju manje straha, bit će i marljiviji; što manje krutih pravila, bit će fleksibilniji. Dijete treba znati granice (zahtijevam jer te poštujem; tko traži više - stalo mu je), ali i ono ima pravo na kontrolu situacije. Važno je da roditelji izraze svoja očekivanja i dopuste djetetu da izrazi osjećaje.
Stoga, valja što češće pitati dijete je li zadovoljno uspjehom, aktivno slušati, uživjeti se u situaciju djeteta, uvažavajući njegov napor, i uvijek dopustiti da kaže misli li da može bolje i želi li pokušati, a pogreške prihvaćati kao dio učenja. Neodobravanje valja odlučno izraziti, ali ne osuđivati i prekoravati. Istodobno, bitno je da dijete zna da je bezuvjetno voljeno, i to mu treba često pokazivati. Ako dijete ponovljeno radi nešto neuspješno, roditelj će pomoći da mijenja ponašanje pokazujući mu kako da se popravi i nudeći mogućnost izbora uz djetetovo predlaganje što više mogućnosti (razlozi za i protiv, predviđanje posljedica: što se može dogoditi ako...). Neka iskusi posljedice svog ponašanja, a loše neka pokuša nadoknaditi pozitivnim.
I, upamtimo, humor je začin životu, daje odmak koji olakšava i najteže situacije.

Za stvaranje osjećaja samopouzdanja važne su i vještine koje se ne uče u školi (spremanje sobe, briga o autu, o kućnom ljubimcu, kuhanje i pranje posuđa), a svladavanje zadataka stvara ponos. Ne zaboravimo ni to da djeca imaju pravo na odmor, zabavu, druženje s vršnjacima, na prijateljstva i tajne.

Put do cilja vrjedniji je od cilja samog

Sve je bitno i svi smo važni jer se djeca ugledaju na nas, a kako jedino primjer odgaja (nema ničeg strašnijeg od mudrih riječi praćenih lošim primjerom), budimo im primjer.
Ako ih ne potičemo, možda i neće tražiti više u životu. Uvijek priznajmo trud, volju, pokušaj, pa i najmanju pozitivnu promjenu, jer put do cilja vrjedniji je od cilja samog.
Važno je da djeca znaju da smo im podrška, da smo im zahvalni za učenje, iskustvo i ljubav koju su nam donijeli u život i kako nam je najvažnije da budu sretni i zadovoljni ljudi. Neka svaki tren žive ispunjeno. Potičimo ih da maštaju, pomiču granice, postavljaju ciljeve i lete za svojim snovima, težeći njihovu ispunjenju. Tako će postajati bolji ljudi, jer samo su sretni ljudi dobri, a dobrota kao vrhunska vrlina je ono čega svijetu manjka. A manjka i mira, poštenja i zahvalnosti.

Vrline su vječne, učimo ih pravom, učimo ih bitnom. Svijet će spasiti jedino ljudi koji idu pravim putem. Izbor je naš, svi smo odgovorni. Stoga budućnost doslovno jest u rukama roditelja. Novi, humaniji i čovjeka dostojan svijet, u kojem će svatko imati pravo na sreću, zdravlje i blagostanje, stvorit će jedino djeca koju odgojimo u tom duhu.

 

 



 DOMACA ZADACA BEZ SUZA.ppt

Osmašima

Kako li samo vrijeme brzo prolazi….kao da su jučer naši osmaši bili oni mali prvašići zbunjenih i vedrih očiju, a sada odlaze iz osnovnoškolskih klupa. Puno smo im toga, nadam se, rekli, naučili ih….no uvijek se pitate jeste li dovoljno. Ovo je prilika da svojim dragim osmašima poželim puno sreće u daljnjem školovanju i životu te prilika da im dam još koji savjet od srca.

Želim vam reći da  kada se bavimo onim što volimo, onda smo istinski sretni. Sretni smo kada nam nije potreban nikakav dokaz, nikakav vanjski signal kao potvrda onoga što radimo. Kada smo sretni, nemamo se potrebu dokazivati i tražiti odobravanje okoline kako bismo vjerovali da je ono čime se bavimo dobro za nas.

Moramo biti sretni sami sa sobom, ako želimo živjeti ispunjenim životom. Ako nismo zadovoljni sami sa sobom, onda to projiciramo na van i privlačimo neželjene ljude i događaje u naš život, koji će taj osjećaj nezadovoljstva samo još više pojačati. Bez obzira koliko voljeli nekoga, budućeg partnera ili partnericu, ne smijemo vezivati našu sreću uz tu osobu. Onda takva veza postaje ovisnička i samim time nezdrava. Bez obzira da li smo u vezi ili ne, uvijek moramo prvenstveno biti sretni i zadovoljni sa nama samima. To je temelj od kojeg polazi čitav naš život, sva naša sreća i osjećaj svrhe, ispunjenja i zadovoljstva.

Nemojmo nikada tražiti sreću izvana. Ona dolazi iznutra, od nas samih. Jednako kao i izobilje, bogatstvo, mir i sigurnost. Tek kada živimo taj osjećaj, kada je on dio našeg bića, onda ćemo njegov odraz vidjeti u vanjskome svijetu.

Kada smo istinski sretni, onda tu sreću želimo podijeliti s drugima. Tada ta želja proizlazi iz našeg srca, a ne iz našeg ega. I to drugi osjećaju. Pravi prijatelji će prihvatiti to što želite podijeliti s njima. Jednako tako drugi osjećaju kada ono što izvire iz vas proizlazi iz potrebe za dokazivanjem, iz ega. I zato se nemojte ljutiti ako to drugi ne prihvaćaju ili na to daju komentare koji vam se baš i ne sviđaju. Odgovori i signali iz okoline uvijek reflektiraju nas same i upozoravaju nas na ono na čemu trebamo raditi.Ono čime zračimo, ono što odašiljemo na van, to će privući jednaku takvu energiju i pojačati je.

Ljudi se ne rastaju i prijateljstva ne blijede bez razloga. Jednostavno ljudi u tom trenutku više nisu na istoj frekvenciji i dolazi do razlaza. Kada tako gledamo na stvari, iz više perspektive, onda spoznajemo još jednu činjenicu: nema krivaca, nitko nije kriv. Kada se netko brže razvija, raste, jer radi na sebi i otkriva svoje prave želje, logično je da će ona druga osoba zbog svojih drugačijih sposobnosti i želja krenuti drugim smjerom, ali to ne znači da će pravi prijatelj nestati iz našeg života. Svatko od nas kreće svojim putem, svojim ritmom. A  sreća ostaje. Ona je ta koja se pojačava kako sve više radimo na sebi i živimo život o kakvom smo sanjali.

Svi su odgovori u vama i zato nema smisla čekati da nešto dođe izvana, jer nikada neće. Kada ono što tražite nađete u sebi, onda će vam Život poslati signale izvana kao potvrdu. Na taj vam način govori da ste na dobrome putu. U svjetlu ovih spoznaja, razmislite još jednom o odgovorima na pitanja o tome što zaista želite. Neka vas ne bude strah, već se veselite jer ste sa svakom spoznajom i svakim novim danom sve bliže vašem cilju, životu kakvog želite. Zapravo, već ga živite. Samo to još niste primijetili

 

Srdačno vaša ravnateljica, Karolina Vidović

 

Tražilica



Kalendar
« Prosinac 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


JELOVNIK

KNJIŽNICA


 

Brošura za roditelje-,,Intervju s roditeljima - odgovori koje je dobro znati", Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske


Svi u školi svi pri stolu banner i logo


Prilika za sve 3


 

NE govoru mržnje na internetu

 


TKO SMO MI?


ZELJOTEKA 2018.

Priloženi dokumenti:
Zeljoteka 2018.g..pdf


ZELJOTEKA 2017.

Priloženi dokumenti:
Zeljoteka 2017.pdf


ZELJOTEKA 2016.

Priloženi dokumenti:
Zeljoteka 2016..pdf


ZELJOTEKA 2015.

Priloženi dokumenti:
Zeljoteka 2005..pdf


ZELJOTEKA 2014.


ZELJOTEKA 2013.


ZELJOTEKA 2012.


ZELJOTEKA 2011.


ZELJOTEKA 2010.


RASPORED SATI


Oglasna ploča

Korisni linkovi
Školstvo

Dnevni tisak

Tražilice
 • Google
 • Yahoo


INFORMACIJE


Anketa
Volite li ići u školu?




e-lektire


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Forum

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju