OSNOVNA ŠKOLA KOPRIVNIČKI BREGI

Radovi su bili podijeljeni na likovne, literarne i video uratke, a zadana tema za sve kategorije bila je „Dan kada je nestala korupcija“. Ukupno je pristigao 131 rad na kojima je sudjelovalo 165 učenika uz pomoć 34 mentora iz 25 škola i jednog učeničkog doma.

Za svaku kategoriju učenika bila su predviđena tri mjesta i nagrade koje su bile svečano uručene 10.12. 2024. u Domu mladih u Koprivnici i našoj Eni za prvo mjesto u literarnom izrazu – Jedan sasvim neobičan četvrtak (mentorica Sanja Danček) i našoj Heleni za  treće mjesto u likovnom izrazu - Vrtlog (mentorica Ivana Devčić-Rakijašić).

Nika (Lutak marioneta), Emma (Čovjek koji jede) i Ena (Maska) također su pokazale zavidnu kreativnost i maštovitost u likovnom izrazu te im zahvaljujemo na sudjelovanju, a Eni i Heleni čestitamo na postignutom uspjehu.

Sanja Danček, prof.

A evo i nagrađenog literarnog rada...

Jedan sasvim neobičan četvrtak

        Studeni je pokucao na vrata. Kiše su padale neprekidno, vjetar je rušio sve pred sobom, vozači su morali biti oprezni na cesti zbog magle. Išla sam u školu. Svi su bili tužni zbog kiše i ružnog vremena. Vrijeme se nije mijenjalo već nekoliko dana.

          Probudila sam se jednog sasvim normalnog četvrtka. Protrljala sam oči i ustala. Od trenutka kada sam otvorila oči, osjećala sam neku pozitivnu energiju. Sunce je blještalo kroz zavjese. Spremila sam se za školu i krenula pješke do autobusne stanice. Moji prijatelji su zajedno sa mnom čekali autobus koji je svakodnevno prevozio učenike u školu. U autobusu se isto tako osjećala pozitivna energija. Svi su bili sretni i smijali se. I ja sam bila sretna.

Stigli smo u školu. Šetala sam školskim hodnicima i razmišljala kako su svi sretni i upitala samu sebe što se to događa u našoj školi. Odjednom su nas učitelji, učiteljice i ravnatelj pozvali u dvoranu. Ravnatelj je počeo govoriti. Od trenutka kada je izgovorio rečenicu: „ Djeco, korupcija je nestala!“, svi su se digli i počeli pljeskati. Nakon toga svi smo se oduševljeno vratili na nastavu.

 Više nismo podmićivali za žvake, novčić ili napolitanke. Sve smo dijelili. Odjednom kao da se sve pročistilo. Zle misli, korupcija i podmićivanje… sve je to nestalo. Osjećaj je bio neopisivo fantastičan. Sunce je sjalo, svi smo se družili, smijali, zabavljali…  

Ostatak dana u školi bio je predivan. Ne samo u mojoj školi, u svim školama, odgojno-obrazovnim ustanovama, korupcija je nestala u čitavoj županiji! Svi učitelji i učiteljice bili su sretni. Više nije postojala grupa petaša koji na školskom hodniku podmićuju kako bi im netko napisao domaću zadaću iz Matematike. Otišla sam u trgovinu pokraj naše škole. Tamo su se djeca okupljala za vrijeme velikih odmora. Isto tako, više nismo podmićivali za pokoji cent, čokoladicu ili žvaku.

Došla sam kući nakon prekrasnog dana u školi. Dan je proletio misleći da je ovo najbolji dan u mom životu jer korupcija zagađuje okoliš, korupcija kvari ljude, a i djecu! Dan kada je nestala korupcija!

Odjednom, sve se zamutilo ispred mojih očiju i polako i nesigurno ih otvaram. Čujem kako kapljice kiše neumorno udaraju u prozor nošene sjevernim vjetrom. Nažalost, ovo je sve bio samo jedan san, san koji ću pamtiti, i naravno, san koji najviše želim da se ispuni.

                                                                                              Ena Pajnić, 5.b