Kao učiteljici, u srcu mi je uvijek poseban onaj trenutak u školskoj godini kada
učionicu na jedno popodne zamijenimo prirodom, a školske klupe zajedničkim
stolom. Upravo se to dogodilo u petak, 9. listopada, kada je ispred naše Područne
škole u Glogovcu zamirisao miris pečenih kestena i započela još jedna tradicionalna
kestenijada.
Pripreme za ovaj dan u našoj školi traju puno duže od jednog poslijepodneva.
Danima prije, naši su učenici marljivo sakupljali šumske plodove, ponosno donoseći
pune vrećice u školu. Kroz te male zadatke, djeca uče cijeniti plodove prirode, ali i
dijeliti s drugima.
Kada se u petak poslijepodne školskim dvorištem u Glogovcu proširio prepoznatljiv
miris vrućih pečenih kestena, znala sam da je sav trud uspio. Dok su roditelji stručno
preuzeli logistiku oko vatre i pečenja kestena, a mame, učiteljice i školska kuharica
naše su stolove ispunile domaćim kolačima i jesenskim slasticama.
Učiteljski posao najljepši je upravo u ovakvim trenucima. Gledati učenike kako se
igraju na otvorenom, bez ekrana i mobitela, dok njihovi roditelji u opuštenom
razgovoru dijele svakodnevicu s nama učiteljima i učiteljicama, neprocjenjivo je za
izgradnju povjerenja. Partnerstvo roditelja i škole ključ je svakog uspješnog odgoja, a
ovakve neformalne manifestacije učvršćuju te veze bolje od bilo kojeg roditeljskog
sastanka.
Ova Kestenijada još je jednom pokazala da velika djela nastaju iz malih, zajedničkih
koraka. Ispratili smo još jedno predivno jesensko popodne s toplinom u srcu i željom
da ovu tradiciju s ponosom prenesemo i na iduće generacije naših školaraca.
Učiteljica Dragica Horvat-Fuček
