Kako su živjeli naši preci? Dugo kroz povijest, glava obitelji bio je muškarac. Oni bi odlazili na polje i brinuli se o stoci. Žene su brinule o vrtu, domu i djeci. Ujutro bi radile u vrtu, plijevile, okopavale, zalijevale cvijeće... Kad bi sunce postalo jače ulazile bi u kuću, kuhale ručak, pospremale... A navečer bi bez televizije i druge tehnologije vezle ručne radove, plele, tkale, šivale na svoje mašine... Stariji su se poštovali bez obzira na sve. Učilo se uz svijeće. Djeca su pomagala roditeljima, vodila su stoku na pašu i igrala se na livadama i poljima. Uvijek su se zabavljali. Razgovaralo se o svemu, te se tako stvarala bliskost.

O tome kako se tada živjelo volim razgovarati sa svojom bakom. U njenoj mladosti vrijedilo je pravilo '' da zakrpa kuću čuva'' i puno se šivalo. U to vrijeme nije bilo ni kartica, ni dozvoljenih minusa, ni rata, niti bilo kakve tehnologije. Dok razgovaram sa svojom bakom i slušam njezine priče, nerijetko se pitam koliko je stoljnjaka i tabletića ona izvezla, koliko je vestica, hlačica, čarapica, kapica i šalića naštrikala... Svaki dio njezine kuće ''živi''. Bezbroj jastučića, goblena, slika, stoljnjačića, tabletića... A na njezinim unukama, a danas i praunucima mnogo je vunene odjeće nastalo njezinom rukom.

U današnje doba visoko razvijene tehnologije život je nezamisliv bez mobitela i računala. To je u redu, ali osim tipkanja s našim ručicama možemo i pokušati malo oživjeti tu prošlost. Na izvannastavnoj aktivnosti ''Ručni radovi'' želimo oživiti radove naših baka, uspomene na naše bake i prabake. Svojim ručicama su učenici od 1. do 6. razreda prvo naučili zašiti ''gumb'', a zatim križić bodom sašiti nešto.

Prvi radovi proizašli iz našeg pokušaja oživljavanja prošlosti su napravile učenice 6.b razreda Monika Salajec i Barbara Vrbanić. Učenice Viktorija Peroković (2.r), Luna Varga (2.r) i Sara Škoda (4.r) također su među prvima sašile svoje radove. Puno, puno pohvala učenicama, jer koliko se odraslih može pohvaliti da može ovako izvrsno šivati i to prvi puta u životu. Prekrasno i samo tako nastavite djevojke.

Manuela Tržić