Koliko već dugo vršite zimsku prihranu? Od koje godine?

Društvo postoji od 1945. godine i svake godine se obavlja zimska prihrana. To je zakonska obvezna, a životinje je potrebno dohranjivati iz više razloga.

Koliko puta godišnje vršite prihranu?

Prihranu u našem lovištu u stvari vršimo kroz cijelu godinu. Na taj način sprječavamo da naša divljač odlazi u neko drugo lovište u potrazi za hranom. Divljač traži krutu hranu i u proljeće kad je puno vlage u prirodi, čak i više nego zimi. Hranom koju divljač dobiva kroz prihranu pospješuje se preživanje. U proljeće također počinje prskanje usjeva u poljima, od čega divljač ima probavne smetnje, a neka divljač čak i ugiba od toga, iako bi se trebala koristiti zaštitna sredstva koja su bezopasna za životinje. Zbog toga je dakle također potrebno vršiti prihranu.

Čime ih prihranjujete?

Koristimo kukuruz u zrnu, kukuruz u latima, zob, ječam, ciklu te šećernu repu, jabuke i sol s vitaminima. Nekad se stavi i krumpir za divlje svinje. Ranije se divljač prihranjivala i sijenom, no sada kad zime više nisu tako hladne, divljač više ne želi jesti sijeno. Na promjenu je utjecala i globalizacija poljoprivrede zbog čega više nema grmlja i šibljika u kojima se divljač zadržavala. Prihrana zavisi od poljoprivrednih usjeva kojih ima na poljima. Zbog velikih poljoprivrednih parcela divljač se dakle nema gdje sakriti niti se čime prehraniti. Za životinje je dobro da nema jakih zima jer lakše dolaze do hrane – pupova, trave i slično. Hrana u koševima stoji od prvog punjenja jer divljač ima dovoljno hrane u okolišu, što nije bio slučaj u doba kad su zime bile hladnije i kad je tlo dva do tri mjeseca bilo prekriveno snijegom. Divljač uvijek radije uzima hranu iz prirode od one koju mi unašamo.

Odakle nabavljate hranu (je li proizvedena lokalno, je li iz Hrvatske ili iz uvoza)?

Kukuruz, ječam i zob proizvodimo na svojim poljima i pohranjujemo u koš u lovačkom domu. Dakle, hranu sami proizvodimo, ne kupujemo ju.

Koje se sve životinje dolaze ovamo hraniti?

Od visoke divljači to je srneča divljač, jelenska divljač i divlje svinje. Sada su se pojavili i jeleni lopatari koji dolaze povremeno, a proširili su se iz Mađarske, a od niske divljači fazan i zec. Pojavljuju se i divlje patke i guske.

Na koje probleme nailazite vezano uz zimsku prihranu divljači?

Što se tiče zimske prihrane, mi ne nailazimo na probleme, odrađujemo čak i više nego što je potrebno, ali nailazimo na bolesti, npr. afričku svinjsku kugu. To je bolest koja se brzo širi i svinje od nje vrlo brzo ugibaju. Kad jednom lijek protiv te bolesti bude dostupan, trebalo bi ga dodavati u zimsku prihranu kako bi se životinje mogle izliječiti. Na taj bi se način spriječilo širenje te bolesti. Kod jelenske i srneće divljači pojavio se metilj. U nekim lovištima u Hrvatskoj puno jelenske i srneće divljači ugiba zbog metilja, no kod nas situacija još nije tako teška. Bilo bi dobro da se otkrije lijek i protiv te bolesti, pa bismo i njega mogli životinjama davati preko prihrane. U soli koja se daje životinjama nalaze se tvari koje životinjama pomažu da budu otpornije na metilj. Te su bolesti prisutne svugdje u svijetu. Odstrel je također jedna od mjera kojom se smanjuje rizik od pojave bolesti koje mogu biti uzrokovane prevelikom populacijom divljači na jednom mjestu. Ravnoteža je jako važna u prirodi. Lisice i čagljevi počiste šumu od uginule divljači. To je njihov zadatak i zato je potrebno da bude i grabežljivaca.

Na koji bi način učenici naše škole u budućnosti mogli pomoći?

Već nekoliko godina zaredom organiziramo povodom Dana planeta Zemlje akciju „Zelena čistka“. Prošle godine to nije bilo moguće zbog opasnosti od zaraze Corona virusom, no nadamo se da ćemo ove godine moći organizirati akciju i da će učenici škole sudjelovati u njoj. Učenici su i dosad puno pomogli da se lovište očisti od smeća i da se pomogne flori i fauni, ali i društvu i ljudima koji tu žive. Uvijek smo spremni za edukacije učenika i želja nam je da se što više učenika uključi u rad Društva koji obuhvaća čitav niz aktivnosti, brigu, zaštitu, uzgoj divljači. Lov je na zadnjem mjestu. Odstrel se uvijek vrši nad divljači koja je ili bolesna ili ima neka oštećenja. Jako se pazi na to koja divljač se smije odstreliti.

Je li pao broj divljači?

Ne, broj divljači je u stalnom porastu. U nekim je lovištima pao broj srneće divljači zbog metilja, a u nekim lovištima zbog grabežljivaca - čagljeva. Četiri puta godišnje prebrojavamo divljač kako bismo znali koliko ih ima i u kakvom su stanju.

U Hrvatskoj se je uspješno aktiviralo dosta ženskih osoba u lovačkim društvima. Bavimo se i lovnim streljaštvom. Postoje natjecanja gađanja i još mnogo toga.

Učenice su bile vrlo zadovoljne svojim odlaskom u prirodu, a informacije koje su dobile od lovaca bile su im vrlo zanimljive.

Svakako ćemo sudjelovati u akciji čišćenja okoliša u proljeće. Pridružite se i vi!